недеља, 20. јун 2010.

петак, 18. јун 2010.

Moj pogled na budućnost

Često sebi postavim pitanje, „Kako ja to sebe vidim u budućnosti?“. Sada sam dobilo priliku da pišem o tome. Kao najveći cilj u mom životu je da završim fakultet, da radim kao turistički vodič, da obilazim svijet i upoznam različite zemlje, gradove i kulture raznih naroda

Najvažnije mi je da su moji roditelji, moja porodica živi i zradvi, da budu uz mene kada naiđu teški trenutci u životu. Od svega bi najviše volila da se u budućnosti odužim na neki način mojim roditeljima jer su mi pružili sve što su mogli u životu i priredili mi mnogo lijepih i zabavnih trenutaka.

Volilo bi kada se ozenim da imam veliku porodicu, mnogo djece i zenu koji će me poštovati, biti u svakom trenutku uz mene, spremana da mi uputi lijepu riječ ili kritiku (ako je neophodno), da me saluša kada mi je teško i da bude moj jedini pratilac u životu.

Moj pogled na rat

 

Moj pogled na rat i protekli ratni period

 

Mjesto iz kog ja dolazim je najviše osjetilo rat. Rat je trajao tri godine. Mjesto Rudo su posle te tri godine jako uništeno, porušene su razne znamenitosti.Rudo je izgubilo svoj izgled, svoju ljepotu, a što je najgore zajedno sa tim periodom su nestali mnogi životi. Za mene rat prestavlja najgore trenutke mog života, i kada se sjetim pojedinih trenutaka krenu mi suze na lice. Izgubio sam mnogo drugara, za neke znam da su živi ali sa njima nikada nisam uspjeo uspostaviti vezu. To je perid koji se nije trebao desiti jer sa sobom nosi mnogo patnje, teških dana i mnogo izgubljenih života kod mnogih naroda.

Grad u kome studiram TREBINJE

Grad u kome studiram

Zbog velike udaljenosti ove obrazovne ustanove u koju sam upisan, od mog rodnog mjesta primoran sam na privremeno preseljenje u grad, na rijeci Trebišnjici, Trebinje.

Trebinje se nalazi na nadmorskoj visini 274 m smješteno je najvećim dijelom u dolini rijeke trebišnjice, nadomak mora, u podnožju vijenca visokih visokih netaknutih Hercegovačkih planina.

Po popisu od 1991. godine Trebinje je imalo 36 000 stanovnika. Od toga je 9% bilo Hrvata, 17% Muslimana (sadašnji Bošnjaci), a ostalo su bili Srbi.

     Trebinje je divan grad. Ima mediteransku klimu, koja se odlikuje velikim brojem sunčanih časova, kišama u zimskoj polovini godine i dugim i toplim ljetima.

     Iz Trebinja su ponikli mnogi znameniti ljudi. Odatle je i naš veliki pjesnik Jovan Dučić, koji je puno toga poklonio svom gradu, a na kraju je i grad poklonio njemu Gračanicu, u kojoj je on našao svoj spokoj.

U Trebinju, uz elektroprivredu (ovdje je sjedište Elektroprivrede Republike Srpske) najveće kapacitete posjeduju firme iz metalskog kompleksa (Industrija alata – proizvodi široku lepezu alata za metalsku industriju). Takođe su značajni poljoprivredni, drvoprerađivački, tekstilni, turistički, trgovački, građevinski i drugi kapaciteti.

     Kulturna strategija sastoji se u tome da se grad potpuno otvori prema kulturnom stvaralaštvu. „Dučićeve večeri poezije“ okupljaju majstore pisane riječi, a „Trebinjske ljetne svečanosti“ sve druge umjetnike. U Trebinju se održavaju razni koncerti, izložbe, književne promocije i neki drugi kulturni događaji.

     Poslednjih godina u Trebinju imamo više visokoobrazovnih ustanova: Fakultet za proizvodnju i menadžment, Likovnu akademiju, Visoka škola za turizam i hotelijerstvo, a od ove godine otvara se i Učiteljski fakultet. Tako da mladi iz grada, a i oni iz drugih gradova imaju priliku da se obrazuju i nakon završetka srednje škole.

     Trebinje se nalazi na važnom geoprometnom položaju. On u Istočnoj Hercegovini čini jednu kontaktnu zonu umutrašnjosti i primorske obale. Trebinje je svega tridesetak kilometara udaljeno od morske obale, Dubrovnika kao svjetske metropole turizma. Nalazi se na raskršću puteva: Dubrovnik, Mostar, Beograd, Podgorica, Herceg Novi. Jadransko-jonska magistrala, koja je u izgradnji, biće udaljena petnaestak kilometara, i sa priključcima na tu magistralu, predstavlja će pravu vezu sa Evropom i svijetom.

U Trebinju i okolini Trebinja nalaze se brojni manastiri, tu se ističu: manastiri - Tvrdoš, Zavala, Duži, Petro-Pavlov manastir, Dobrićevo; crkve: Hercegovačka  ²Gračanica² i Crkva Sv. Probraženja Gospodnjeg.

Manastir ²Tvrdoš² nalazi se na 5 km puta Trebinje-Mostar. To je manastir iz IV vijeka. Prvo je bila crkva iz doba cara Konstantina, a tek kasnije je pretvoren u manastir. U njemu je boravio Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški, kao i Mitropolit Hercegovački. Bio je centar hercegovačkih ustanika u borbi protiv Turaka. U svojoj istoriji više puta je rušen (Mlečani) i obnavljan. Danas je u njemu sjedište Eparhije Zahumsko hercegovačke i primorske, mitropolit Gligorije.

Manastir ²Zavala² je iz XIII vijeka, po pečatu iz 1271. godine. Nalazi se u opštini Ravno uz rub Popovog polja.

Manastir ²Duži² nalazi se u blizini manastira ²Tvrdoš², na osmom kilometru starog puta ka Dubrovniku. Dugo vremena je bio jedini ženski manastir na ovom prostoru. On je najmlađi manastir ovih prostora, iz XIV vijeka je kada je bio metoh (posjed) manastra ²Tvrdoš².

Petro-Pavlov manastir nalazi se u Petrovom polju i to je jedan od najstarijih manastira Hercegovine, pominje se u Dukljanskoj hronici. Obnovljen je 2000. godine. Ovaj ženski manastir se veže za rano hrišćanski period i početak širena hrišćanstva na ovom području.

Manastir ²Dobrićevo², postoje dva manastirska pečata iz 1232. i 1283. godine. Sadašnji oblik potiče iz XVI vijeka na starim temeljima. Nalazi se na 18. kilometru magistralnog puta Trebinje-Bileća-Sarajevo. Dislociran je izgradnjom brane Grančarevo i akumulacije Bilećko jezero. Predanje kaže da ga je osnovao car Konstantin.

Moj grad


Moj grad Rudo

Za opštinu Rudo u kojoj sam se rodio nemam nešto mnogo da kažem. Rudo je mala opština na istoku Republike Srpske u dolini reke Lim, udaljeno od njegovog ušća u Drinu smo nekoliko kilometara.Do Rudog se moze doci mnogim putnim mrezama iz Sarajeva moze se doci dolinom Drine I Lima a iz Srbije preko Priboja na Limu udaljenosti od granice 20 km.U istoriji značajnije se pominje 10. i 11. novembra 1896. godine kada ju je sa lica zemlje zbrisao nabujali Lim zajedno sa rekom Drinom. Takođe se pominje u Drugom svetskom ratu kada je Maršal Tito sastavio prvu proletersku brigadu. Danas u centru Rudog je postavljen spomenik ovoj brigadi. Rudo ima oko 25000 stanovnika zajedno sa okolnim selima ove opštine. Do poslednjeg Otadžbinskog rata, centar ekonomije Rudog bili su  „Rudoplast“ i  „Metalac“, ali posle rata ove firme kao i mnoge u RS i Srbiji prestaju sa radom.U rudom se odrzavaju razne manifestacije a posto su u  Rudom su zastupljeni lovni i ribolovni turizam svake godine se odrzava takmicenje u ribolovu na reci Limu, a jedan od novih projekata Evropske Unije na ovim prostorima je „Vodeni Ćiro“. On pruža mogućnost razgledanja prirodnih lepota kanjona Lima i Drine. Jedna od najvećih manifestacijs u gradu je dvanaestog juna, napravoslavni praznik svetog Petra i Pavla, koji je i slava opštine. Ovaj događaj svake godine okupi oko 2000 turista iz cele Bosne i Hercegovine i Srbije.

 

Moje školovanje

Školovanje

 

U osnovnu školu sam se upisao 1996. godine u školu“Ćirilo i Metodije“u Rudom. Tu sam završio svih osam razreda. Srednju školu sam završio u Rudom. Škola se zvala“Srednjoskolski centar Rudo“. Završio sam Gimnaziju.

                                    Moj učitelj, prezime i ime, opis

 

Moja učiteljica se zvala Stana Dragović. Bila je srednjih godina. Bila je visoka i mršava, imala je dugu crnu kosu. Bila je jako dobar pedagog i imala je mnogo razumjevanja.

 

Osnovna škola, naziv, adresa, telefon

 

Moja škola se zvala „Cirila i Metodija“ nalazi se u ulici „palih boraca“. Broj telefona je 058/711-055.Direktor škole je Topalovic Gojko. Nastavnici koji su nam predavali bili su:

Mićić Daliborka nastavnica srpskog jezika,

Božović Nikola nastavnik matematike,

Mićić Rajko nastavnik fizičkog vaspitanja,

Pešić Miloš nastavnik  tehničkog crtanja,

Slobodanka Moćević nastavnica biologije,

Pešić Miloš nastavnik hemije,

Boro Lućić nastavnik fizike,

Jelena Simić nastavnica engleskog jezika,

Čedo Komlenović nastavnik (vjeroučitelj) vjeronauke,

Rajko Kljajić nastavnik likovne kulture,

Olga Skakavac nastavnica geografije,

Miro Simanić nastavnik istorije.

      Škola je od svojih sadržaja imala svoju slavu Svetog Savu, dan oslobođenja Vojkovića 4.avgust.

                                 Srednja škola, naziv, adresa, telefon

 

Srednaj škola koju sam završio zvala se “Srednjoskolski Centar Rudo” , to je bila skola prirodno opstih smerova. Ona se nalazi u Rudom. Adresa škole je ulica “Uzickih Brigada”, 38/2. Telefon škole je 058/342-507 i 058/342-340,. Direktor se zvao Tatomir Elez.

Profesori:

Ćanćar Dragan profesor matematike,

Mrđa Danijela profesorica engleskog jezika,

Višnja Trkulja profesorica  francuskog jezika,

Mandrapa Dragana profesorica srpskog jezika,

Aco Bubalo profesor fizičkog vaspitanja,

Slobodanka Simanić profesorica istorije i demokratije,

Katarina Hršum profesorica fizike,

Mihailović Ana profesorica psihologije i sociologije,

Andrić Maja profesorica biologije,

Porobić Dragan profesor  geografije,

Slobodanka Porubić profesorica hemije.

 

                                                                       Turizam i hotelijerstvo

 

Odmah poslije srednje škole upisao sam fakultet. Pošto sam imao želju da upišem turizam i upisao sam ga u Trebinju. Naziv fakulteta je Visoka škola za turizam i hotelijerstvo u Trebinju, broj telefona je 059/240-220. Ime dekana je Lojević Milimir.

PROFESORI:

 

 

OSNOVI TURIZMA - DR OBREN GNJATO

TURISTIČKA GEOGRAFIJA - DR OBREN GNJATO

OSNOVI EKONOMIJE - DOC. DR IVO ARMENKO

ISTORIJA UMJETNOSTI I KULTURA - PROF. DR VITOMIR POPOVIĆ

POSLOVNO PRAVO - PROF. DR VITOMIR POPOVIĆ

ENGLESKI JEZIK -  MAJA ĐURASOVIĆ, PROF.

ITALIJANSKI JEZIK – NATASA PALAVESTRA, PROF.

PRIRODNO GEOGRAFSKE OSNOVE ODRŽIVOG RAZVOJA TURIZMA - PROF. DR RADE TANJGA

INFORMATIKA U TURIZMU I HOTELIJERSTVU - PROF. DR RADE TANJGA

KULTURNO ISTORIJSKE OSNOVE U TURIZMU - PROF. DR MIRKO SKAKIĆ

EKONOMIKA HOTELSKO TURISTIČKIH PREDUZEĆA - DR MILOMIR LOJEVIĆ

EKONOMIJA EY - DOC. DR IVO ARMENKO

Moja porodica

Moju porodicu sačinjava četri člana koju sačinjavaju: otac Gojko,mama Slava i brat MarijanOtac mi je sve do penzije radio kao učitelj,presednik opstine Rudo direktor Fabrike automobila Priboj.Majka je radno vreme provodila u ODP“Polimka“Rudo gde je bila u računovostvenoj funkciji do 2005.god.Od tada je na birou i neradi nigde.Brat Marijan je završio srednju Ekonomsku Školu u Rudom sa Odličnim Uspehom i primernim vladanjem.Po zavrsetku srednje škole Marijan je upisao Ekonomski fakultet u Podgorici i trenutno je apsolvent na tom fakultetu.

O meni


   

Ja se zovem Milan Todorović rođen sam u Foči 24.10.1989. godine.  Zajedno sa svojom porodicom od svog rođenja zivim u Rudom. Od drugog razreda sam počeo da treniram fudbal u fudbalskom klubu Rudo.Gde sam bio jedan od najmlaih učesnika u tom klubu. Bio sam jako srecan.Svaki dan sam isao na treninge u fudbalski klub Rudo pa sam sa ostalim fudbalerima usao u prvu ligu. Igrajuci fudbal stekao sam mnogo prijatelja sa kojim sam isao na razna takmičenja i gde smo osvajali mnoge nagrade.Posle nekog vremena sam imao malo vecu povredu koljena pa sam prestao sa treniranjem.Osnovnu školu sam zavrsio u Rudom sa vrlodobrim uspehom i sa odlicnim vladanjem.Nakon završetka osnovne skole odlučio sam da upišem srednju školu u Srednjoškolskom centru Rudom,a isao sam u gimnaziju-opšti smer.

Bio sam u mnogim sekcijama a najviše mi se svidjela sekcija Crvenog Krsta. Tu smo polagali prvu pomoć, pa smo posle svake godine išli na takmičenja i seminare u Banja Luku, Modriču, Doboj, Srpski Brod, Jahorinu,... Ja sam bio prestavnik mladih Crvenog Krsta naše opštine i škole.  Tu sam upozno veliki broj drugova i drugarica.

Pored sekcije Crvenog Krsta bio sam i u:Savjetu mladih Rudo,Folklornom drustvu „Prosveta“Rudo,Rafting klubu i jos mnogim drugim.